ARHIVI, KNJIŽNICE, MUZEJI  
Početna stranica AKM
    
Sažeci  • izlaganja 
             • radionica
             • panela
 
 
IZLAGANJA  

Aleksandra Horvat:  
  Knjižnice između zakonskih 
  propisa i vlastite inicijative 
Želimir Laszlo:  
  Internet - mjesto za muzeje i 
  za suradnju s arhivima i 
  knjižnicama 
Jasenka Zajec:  
  Međunarodne i hrvatske 
  norme od interesa za AKM
Ana Barbarić:  
  IFLA-ine Smjernice za prikaz 
  sučelja javno dostupnih 
  knjižničnih račlunalnih 
  kataloga
Zlata Dimec:  
  Koncept bibliografskih razina 
  u online okruženju: izazov za 
  međunarodne standarde
Davor Ljubomir:  
  Etičnost knjižničarstva?
Dubravka Osrečki Jakelić 
  Fotografija u arhivima, 
  knjižnicama i muzejima
Srećko Jelušić: 
  Za koncepciju suradnje arhiva, 
  knjižnica i muzeja kao dijela 
  nacionalne informacijske 
  infrastrukture
 RADIONICE  

 
PANEL  

• 
 
Sažeci izlaganja
 (Sažeci su  poredani prema redoslijedu pristizanja) 
 
Aleksandra Horvat: 
KNJIŽNICE IZMEĐU ZAKONSKIH PROPISA I VLASTITE INICIJATIVE
  
Od 1993. godine zemlje Europske unije proširuju svoju dotadašnju zajedničku politiku u gospodarstvu i na područje zdravstva, tehnologije, naobrazbe, socijalne politike i kulture. Zajednička politika podrazumijeva i usklađivanje zakonskih propisa zemalja članica s onima usvojenima na razini Unije. Vijeće Europe preuzelo je na sebe izradu dokumenta u kojemu su izložena ţemeljna načela kojima se moraju voditi zakonodavci pri oblikovanju zakonskih propisa kojima se uređuje rad javnih knjižnica u zemljama EU, ali i u ostalim zemljama članicama Vijeća, među kojima je i Hrvatska. Taj dokument nazvan Smjernice za knjižnično zakonodavstvo izrađen je 1999. godine. Smjernice najprije ističu važnost knjižnica kao ustanova koje građanima jamče slobodan pristup informacijama. On, pak, omogućuje pojedincu da stvori i oblikuje vlastito mišljenje i stav o različitim pitanjima, osobnim, kao i onim koji se tiču šire zajednice, pa se od slobodnijeg širenja informacija zapravo očekuje da potakne građane na aktivnije  sudjelovanje u životu i funkcioniranju zajednice. Da bi knjižnice mogle omogućiti slobodan pristup različitim vrstama informacija, potrebno je najprije osigurati njihovo primjereno financiranje pa se od nacionalnih zakonskih propisa prvenstveno očekuje da pronađu najbolja rješenja koja će to omogućiti. Osnovne knjižnične usluge moraju biti besplatne pa se u zakonu mora utvrditi i što se smatra osnovnim uslugama, za financiranje kojih će se odvajati novac poreznih obveznika. Iako se od države očekuje da financira javne knjižnice, oblikovanje i sastav zbirki odgovornost je samih knjižnica. Smjernice upućuju i na decentralizaciju odnosno prijenos odgovornosti za knjižnice na mjesne i/ili pokrajinske vlasti. Decentralizacija kulture bi u Hrvatskoj mogla biti financijski izvediva na regionalnoj razini, ali nije sasvim sigurno da li ona to može biti i na lokalnoj razini. Od knjižničara se očekuje da zastupaju i zagovaraju knjižnice kod mjesnih vlasti i sami iniciraju promjene. No u mnogim je mjesnim knjižnicama u Hrvatskoj nemoguće naći kvalificiranog knjižničara koji bi vodio knjižnicu. U radu se pokušavaju naznačiti problemi s kojima će se sučeliti zakonodavci i knjižničari u Hrvatskoj kod prenošenja temeljnih odredbi Smjernica u nacionalne zakonske propise. 
 

Aleksandra Horvat 
Katedra za bibliotekarstvo 
Odsjek za informacijske znanosti 
Filozofski fakultet u Zagrebu 
 

 
 
 
Želimir Laszlo: 
INTERNET - MJESTO ZA MUZEJE I ZA SURADNJU S ARHIVIMA I KNJIŽNICAMA
  
Muzeji pristupaju izradi svojih Internet stranica na mnogo načina i s različitim namjerama. Tako primjerice Pinacoteca di Brera  na svojim stranicama ne nudi ništa osim adrese i radnog vremena (http://www.accademiadibrera.milano.it), dok National Gallery of Art - Washington, nudi sve podatke kojima raspolaže za svaku umjetninu (http://www.nga.gov). Ima slučajeva kada uopće nije moguće umjetnini fizički pristupiti i razgledati je, nego je to moguće samo na Internetu. Takav je slučaj s prethistorijskom oslikanom špiljom u Shauvet-Pont-d Arc. Zbog velike osjetljivosti slikarija publici je posjet uskraćen. Samo se na stranici Interneta one mogu razgledati (http.//culture.fr/culture/arcnat/chauvet/en/gvpda-d.htm).  
Što će korisnik vidjeti i koji podaci će mu biti dostupni na Internetu ovisi, dakle, isključivo o namjerama muzeja. Tu nema pravila. 
Suradnja arhiva, biblioteka i muzeja na stranicama Interneta javlja se vrlo rijetko i ništa ne upućuje na to da bi ona bila uobičajena, unatoč tome što baština izvorno nije bila raspodijeljena u ustanove nego je, dakako, bila jedinstvena u nekom povijesnom trenutku. Jedan od rijetkih pokušaja kakvog-takvog objedinjavanja povijesnih podataka i umjetnosti projekt je Art of the First World War (http://www.art-ww1.com).  
No, unatoč praksi, čini mi se da je upravo Internet mjesto gdje se objedinjena prezentacija i interpretacija (koja povezuje različite struke) može dogoditi ili se barem može pokušati. Takav je, nadam se, projekt: August Šenoa na Internetu. On bi trebao biti rezultat suradnje arhivske, knjižničarske i muzejske struke, a Šenoa bi trebao biti prikazan kao nedjeljiva osoba koja je intenzivno živjela u svoje doba. Prema tome, stranica ne bi o Šenoi govorila samo kao o književniku, nego o njemu i kao gradskom sucu, obiteljskom čovjeku, Zagrepčaninu itd. U projektu, ako zaživi (tj. bude li financiran), sudjelovat će arhivisti, muzealci i knjižničari. 

Želimir Laszlo 
Zgb. 6. rujna 2000. 

 
 
 
 
 
 
Jasenka Zajec: 
MEĐUNARODNE I HRVATSKE NORME OD INTERESA ZA AKM
  
Definira se sustav normizacije i osnovni pojmovi.  

Ukratko se opisuje svjetski sustav normizacije, naročito ISO i CEN i prikazuje razvoj normizacijskih aktivnosti u Republici Hrvatskoj. Opisuju se zadaće i aktivnosti nacionalne normirne ustanove (Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo) i njezinih stručnih radnih tijela, tj. tehničkih odbora (TO) za pojedina područja u okviru svjetske prakse izradbe, izdavanja, prihvaćanja i primjene norma. Međunarodne norme pripremaju tehnički odbori u kojima su zastupljeni predstavnici zainteresiranih ustanova članica. 

TO 46 Tehnički odbor za bibliotekartsvo, dokumentaciju i informacije brine za standarde vezane za sljedeća područja: bibliotekarstvo, informatika, dokumentacija, izdavaštvo, leksikografija, arhivistika, mikrografija. Sukladno tome, redovito se prati rad srodnih tehničkih odbora međunarodnih i europskih organizacija za normizaciju. Prikazan je način izrade i/ili prihvaćanja međunarodnih norma koje su od interesa za stručnjake s područja arhivistike, bibliotekarstva i muzeologije. 

Jasenka Zajec (email: jzajec@nsk.hr) 
Nacionalna i sveučilišna knjižnica, ISSN ured za Hrvatsku 
Ulica Hrvatske bratske zajednice bb, p.p. 550, 10000 Zagreb 
tel. 01 616 4081, faks 616 4371 
 

 
 
 
 
 
Ana Barbarić: 
IFLA-ine SMJERNICE ZA PRIKAZ SUČELJA JAVNO DOSTUPNIH KNJIŽNIČNIH RAČUNALNIH KATALOGA
  
Razlike su među postojećim javno dostupnim knjižničnim računalnim katalozima (OPAC-ima) velike. Budući da izbor odgovarajućeg programskog rješenja za OPAC uvelike uvjetuje kvalitetu usluga knjižnice, nametnula se potreba za odgovarajućim uputama koje bi ga olakšale. Takve upute bi, ujedno, predstavljale veliku pomoć i proizvođačima, kao i trgovcima programskim podrškama za knjižnice. S druge je strane skoro nemoguće ograničavati ili pak propisivati izbor tehnoloških platformi za izradu OPAC-a. Svakodnevni napredak računalne tehnologije i različite potrebe različitih knjižnica samo su dva najočitija razloga. Vjerojatno je to usmjerilo IFLA-u (Međunarodno udruženje knjižničarskih društava i ustanova) prema izradi dokumenta koji isključivo donosi upute za oblikovanje sučelja OPAC-a. Takav razvoj događaja ne iznenađuje ako povežemo rasprostranjenost OPAC-a, te razlike među pojedinim takvim katalozima s IFLA-inim djelovanjem na području izradbe i provedbe standarda i smjernica bibliotekarske struke. Sekcija za katalogizaciju u svom je Srednjoročnom programu za razdoblje od 1998. do 2001. godine kao jedan od ciljeva navela razvoj standarda za sučelja koji bi jamčili bolji pristup informacijama sadržanim u javno dostupnim knjižničnim računalnim katalozima. Svrha je projekta u stvaranju određenih preporuka koje bi utjecale na poboljšanje kvalitete svih tipova OPAC-a, uključujući i Web-OPAC-e. Radna grupa zadužena za sastavljanje Smjernica za prikaz sučelja javno dostupnih knjižničnih računalnih kataloga (Guidelines for OPAC displays) po prvi se put sastala na IFLA-inoj konferenciji u Kopenhagenu 1997. godine. Od tada je nacrt teksta Smjernica bio predmetom rasprave na mnogim stručnim skupovima u organizaciji IFLA-e, te na njenim web-stranicama ponuđen na kritičko ocjenjivanje široj bibliotekarskoj javnosti. Budući da se tekst dokumenta zbog mnogobrojnih pristiglih primjedbi još uvijek dorađuje, ovaj rad predstavlja pokušaj prikaza standarda u nastajanju. Zbog toga je naglasak na općim načelima koja bi trebala osiguravati uspješnost OPAC-a, a ne na specifičnijim preporukama koje, vrlo lako, mogu biti i ograničavajuće. Uz iznesene tvrdnje ponuđeni su i primjeri iz postojećih OPAC-a u svrhu oslikavanja i boljeg razumijevanja dotične problematike. 

Ana Barbarić 
Katedra za bibliotekarstvo 
Odsjek informacijskih znanosti 
Filozofski fakultet u Zagrebu  

 
 
 
 
 
 
Zlata Dimec: 
KONCEPT BIBLIOGRAFSKIH RAZINA U ONLINE OKRUŽENJU: IZAZOV ZA MEĐUNARODNE STANDARDE
  
Koncept bibliografskih nivojev v online okolju : izziv za mednarodne standarde 

Knjižnično gradivo je v zadnjih letih doživelo bistvene spremembe, ki nas silijo v razmislek o utemeljenosti sedanjega koncepta standardov za bibliografsko obdelavo. V obdobju pretežno tiskanega besedilnega gradiva so bile razmejitve med monografskmi in serijskimi publikacijami ter članki (sestavnimi deli) dokaj jasne, morda z nekaj motečimi elementi kot so npr. publikacije z zamenljivimi listi. Standardi za bibliografski opis temeljijo na fizičnem nosilcu in različni ISBD-ji se zgledujejo po prvem nastalem standardu ISBD(M), ki so mu pri različnih vrstah neknjižnega gradiva poiskali kar najustreznejše elemente za svoje značilnosti. Temu konceptu so sledili računalniški formati (MARC) kot nosilci bibliografskih zapisov. Razvoj je tekel v smeri novih nosilcev, kar je pripeljalo do prekrivanja oblike, vsebine in bibliografskega nivoja knjižničnega gradiva. Problematika je dosegla svoj vrh pri gradivu, dostopnem online: gradivo v posamezni knjižnici ni fizično dostopno, njegova vsebina se spreminja brez opozorila, članek je preko elektronskega naslova neposredno dosegljiv in ga lahko obravnavamo na monografskem nivoju. ISBD(CF) in kasneje ISBD(ER) sta se v primeru online publikacij (morda neupravičeno) odpovedala fizičnemu opisu. Vse to daje misliti, da so za izpolnitev funkcij knjižničnega kataloga bolj kot opis fizične enote važnejši drugi podatki. Študija IFLE Funkcionalne zahteve za bibliografske zapise (FZBZ) je s konceptom štirih primarnih entitet  izdelala nov model, ki postavlja temelje dosedanjih ISBD-jev pod vprašaj: v obdobju založniške ekspanzije na različnih nosilcih pojavna oblika stopa v ozadje, pomembnejša kategorija je izrazna oblika dela.  
 

The Concept of Bibliographic Levels in an Online Environment : a Challenge for International Standards 

In last years, the characteristcs of library materials underwent substancial changes which make us rethink the existing concept of standards for bibliographic description. In the period of predominating printed text, boundaries among monographs, serials, and articles (component parts) were quite clear, with maybe some disturbing elements, e.g. loose-leaf publications. Standards for bibliographic description are based on the physical carrier, with different ISBDs modelled after the ISBD(M), mapping respective elements for their characteristics against it. This concept was followed by MARC machine-readable formats as carriers for bibliographic records. The development went into the direction of new carriers which resulted in overlapping of carriers, contents, and bibliographic levels. The problem culminated in an online environment: the material is not physically available at the library, its contents may change without our awareness, an article is directly accesible via its electronic address and can be therefore treated as monograph. In case of remote publications, the physical description was abandoned (unduly maybe) by ISBD(CF) and later ISBD(ER). These indications lead us to the assumption that other elements rather than the description of a physical item may be relevant to fulfil the library catalogue objectives. IFLA study Functional Requirements for Bibliographic Records (FRBR) established a new model with the concept of four primary entities, putting the ISBDs to a test. In a period of publishing expansion on different carriers, the manifestation is placed in the rear, bringing forward  the expression of the work.  
 

 
 
 
 
 
Davor Ljubimir: 
ETIČNOST KNJIŽNIČARSTVA?
  
S onu stranu bavljenja etičkim kodeksima, nakana referata jest ukazati na epohalne okolnosti koje određuju današnjici doraslo promišljanje knjižničarstva s pogledišta etičnosti i upitati se o mogućoj usmjerenosti takvog promišljanja. U situaciji posvemašnje dezorijentiranosti u etičkoj teoriji i u najširoj praksi života, uža praksa uz ostalo i knjižničarstva digitalizaciju doživljava kao neupitan imperativ vremena kojemu se bespogovorno valja pokoriti. U masovnom i tehnificiranom društvu, u kojemu je ljudskost kao takva postala krajnje upitnom, zaokupljenost knjižnica skrbljenjem za puke podatke i informacije značila bi odricanje od biti knjižničarstva: od brige za više oblike duševnosti i duhovnosti, u literaturi nazvane znanjem, razumijevanjem i mudrošću, koji su po sebi neprilagodljivi digitaliziranoj kompjutorskoj komunikaciji, osobito ne Internetu. Ostaje otvoreno pitanje kako diskusije na knjižničarskim konferencijama te knjižničarsku praksu okrenuti k sadržajima koji nadilaze horizonte tzv. informacijskog društva, k sadržajima koji bi bili u stanju zaustaviti opći trend rušenja intelektualnih i estetskih kriterija, te čovjeka usmjeriti k onomu o čemu ipak postoji konsenzus da predstavlja općeljudsko dobro – jer upravo to i jest cilj svake, pa onda i knjižničarske etike. 
 
 
 
Dubravka Osrečki Jakelić: 
FOTOGRAFIJA U ARHIVIMA, KNJIŽNICAMA I MUZEJIMA
  
Povijest skupljanja fotografija paralelno se odvijala s razvojem samog fotografskog medija. 
Dagerotipija - prototip današnje fotografije, koja je dobila naziv po svom izumitelju Louisu Jacquesu Mandeu Daguerreu, predstavljena je svijetu 1839. godine, pa znanost i fotografska historiografija taj događaj označavaju službenim otkrićem fotografije. Godine 1855. darovana je Museeu Du Conservatoire Des Arts Et Metiers u Francuskoj jedna dagerotipija. To je najranija fotografska akvizicija zabilježena u nekom muzejskom inventaru. Tijekom druge polovice devetnaestog stoljeća arhivi i knjižnice također će u svoje fondove uvrstiti rane primjerke fotografije. 
Iz dagerotipije razvit će se fotografija u današnjem smislu. Vrijeme je to ključnog razvoja fotografske tehnologije, od prvih unikatnih ostvarenja ručne izvedbe do reproduktivnog medija s industrijskom potporom. Dvadeseto stoljeće svjedoči o ekspanzivnom rastu fotografskih tehnika i širokoj primjeni fotografskog medija u svim sferama života. 
Sustavna nabava i obrada fotografskih artefakata u muzejima započinje tridesetih godina, kada se osnivaju i prve fotografske zbirke pri muzejima, a uslijedit će i osnivanje samostalnih fotografskih muzeja.  
Šezdesetih godina dolazi do naglog porasta fotografskih zbirki temeljenih na klasičnoj fotografiji, dok će kraj stoljeća, obilježen informatičkom tehnologijom, unijeti mijene u fotografske oblike i zbirke, kao i načine njihove obrade i korištenja.  
U arhivima, bibliotekama i muzejima susrećemo se s terminom fototeka u smislu fonda, odnosno službe koja prikuplja fotodokumente (fotografije), te ih pohranjuje i daje na korištenje.  
Ovo će se izlaganje temeljiti na analizi profila fotografskih zbirki unutar pojedine djelatnosti  odnosno pripadajućih ustanova. Komparacijom procesa obrade fotografskih fondova, ukazat će se  na sličnosti odnosno razlike te mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture.   
 
 
 
 
Srećko Jelušić: 
ZA KONCEPCIJU SURADNJE ARHIVA,  KNJIŽNICA I MUZEJA KAO DIJELA NACIONALNE INFORMACIJSKE INFRASTRUKTURE
   
Autor u ovom radu polazi od uvjerenja da je ideja o uspostavi suradnje arhivista, knjižničara i muzealaca, zamišljena kao susret praktičara i teoretičara na seminarima Arhivi, knjižnice i muzeji originalna, potrebna i korisna.  
Zbog stalnih i brzih promjena na području računalno podržane razmjene informacija i na području telekomunikacija na svjetskoj razini, zbog nepostojanja nacionalne informacijske strategije u Hrvatskoj, te mnogih koncepcijski neriješenih pitanja u arhivistici, knjižničarstvu i muzeologiji autor će na osnovi radova  stranih i domaćih autora pokušati utvrditi prevladavajuće koncepcijske tendencije koje u kontekstu Interneta i globalne informacijske infrastrukture  govore o potrebama i mogućnostima suradnje arhiva, knjižnica i muzeja.  
Na osnovi teorijskih radova  i postojeće zakonske regulative za arhive, knjižnice i muzeje u Hrvatskoj, autor će pokušati utvrditi pretpostavke suradnje na planu izgradnje digitalnih arhiva i knjižnica, te virtualnih muzeja.  
Autor polazi od pretpostavke da bi opisana analiza i njeni rezultati mogli potaknuti izradu načela suradnje arhivista, knjižničara i muzealaca u koncipiranju tog segmenta nacionalne informacijske strategije. 
 
 
 
Sažeci radionica 
 
Za sada pogledajte navedene teme u Programu.
 
 
 
Sažeci panela 
 
Za sada pogledajte navedene teme u Programu.