Sažeci

The paper describes the development of the database schema and structure of SCONE, the Scottish Collections Network, which provides Web based retrieval of information about the location, content and accessibility of print and digital library collections held in Scotland, with appropriate links to online resources and finding aids. The basic schema is derived from an entity-relationship model of collections and their catalogues, primarily concerned with single instances, which has been extended to cover multiple collections at different levels of aggregation. Several large data sets were used to test the schema and develop an implementation of it in a normalized relational database. The database structure has been compared with and mapped to other collection-level description schemas in use or under development in the United Kingdom. Content standards have been established for some schema attributes, and the degree of compatibility with other schemas identified. Single collection-level descriptions are created from the database using Structured Query Language. The database schema accommodates the use of a functional granularity, or pragmatic, approach to collection description by allowing multiple levels of sub-collection in a polyhierarchical relationship. Inheritance and other features of the implementation of the database in the SCONE service improve reusability and maintenance of the data. The database schema and structure continue to be developed as part of current research projects in subject retrieval, interoperability, and distributed digital library environments.

Ivana Hebrang Grgić
Filozofski fakultet, Zagreb
Odsjek za informacijske znanosti
ivana.grgic@email.hinet.hr

AUTORSKOPRAVNI ASPEKT SAMOARHIVIRANJA ZNANSTVENIH ČLANAKA

Elektronička sredina promijenila je način znanstvene komunikacije. Zbog krize znanstvenih časopisa znanstvenici su elektroničku komunikaciju prihvatili kao nadu u rješavanje problema sve slabije dostupnosti i vidljivosti njihovih radova. Jedna od prednosti elektroničke komunikacije je samoarhiviranje – proces u kojem znanstvenici ili institucije u kojima su zaposleni pohranjuju znanstvene članke, recenzirane ili nerecenzirane, na mrežu kako bi bili besplatno dostupni svima. Ideja samoarhiviranja postoji od 1990.-ih godina i otvorila je niz pitanja vezanih uz autorsko pravo. Postoje izdavači koji dopuštaju samoarhiviranje i oni koji ga ne dopuštaju. Neki dopuštaju samoarhiviranje nerecenzirane verzije, neki samo recenzirane. Pri tome određuju različite uvjete. Kako bi se riješili pravni problemi samoarhiviranja, u Velikoj Britaniji pokrenut je projekt RoMEO čiji je osnovni cilj proučiti probleme intelektualnog vlasništva u procesu samoarhiviranja i stvoriti skup metapodataka za opis prava vezanih uz samoarhiviranje. Cilj projekta RoMEO, kao i svih projekata koji potiču samoarhiviranje, je poticanje znanstvenika da samoarhiviraju svoje članke. Zaštita autorskih prava samoarhiviranih članaka podrazumijeva i prethodnu zaštitu sadržaja kao i mogućnost identifikacije različitih verzija istog članka. Problemi vezani uz samoarhiviranje postepeno se rješavaju, a sve više znanstvenika uočava prednosti samoarhiviranja.

Situacija s izdavaštvom znanstvenih časopisa u Hrvatskoj je specifična zbog male znanstvene zajednice. Samoarhiviranjem bi hrvatski znanstvenici mogli svoja djela učiniti vidljivijim i utjecajnijim u svjetskoj znanstvenoj zajednici .

Ključne riječi:
samoarhiviranje, autorsko pravo, preprint, postprint, eprint, projekt RoMEO

Vlatka Lemić
Hrvatski državni arhiv
vlemic@arhiv.hr

ARHIVI I KORISNICI
STANJE I PERSPEKTIVE INFORMACIJSKE SLUŽBE U HRVATSKOJ I SVIJETU

Korištenjem se arhivskoga gradiva ne smatra samo istraživanje dokumenata u čitaonici te uporaba obavijesnih pomagala i drugih informacijskih izvora u arhivima, već i svi poslovi vezani uz pregled, prepisivanje, objavljivanje, izlaganje, presliku i posudbu gradiva, kao i izdavanje ovjerovljenih prijepisa odnosno preslika u razne svrhe. Broj je korisnika arhiva iz godine u godinu sve veći, bilo da se radi o službenim, znanstvenim, privatnim, publicističkim ili drugim interesima, stoga ne čudi da su se koncept i djelovanje korisničke/informacijske službe u arhivima također proširili.

Glavna je zadaća informacijske službe olakšati korisnicima put do informacija u arhivima omogućavanjem intelektualne i fizičke dostupnosti gradiva. Za razliku od fizičkih uvjeta korištenja gradiva kojega su propisi i pravila gotovo isti u svim arhivima, pravni su i intelektualni aspekti korištenja u suvremenom globalnom okruženju podložni brojnim promjenama i propitivanjima. Ovo će izlaganje pokušati prikazati djelatnost suvremene arhivske informacijske službe te izvore koji joj stoje na raspolaganju u posredovanju između informacija i korisnika. Suvremeni su trendovi usmjereni prema novim tehnološkim sredstvima opisa i novim mogućnostima dostupnosti, zahvaljujući kojima je javnosti dostupno više informacija o arhivima nego ikada prije. Sve je više digitalno snimljenoga gradiva, svakodnevno se povećava broj arhivskih web stranica i on-line dostupnih obavijesnih pomagala, stvaraju se mreže arhivskih informacija te osmišljavaju različite baze podataka i vodiči za istraživanje posebnih tematskih cjelina najzanimljivijih korisnicima. Prezentiranje arhivskoga gradiva na taj način povećava interes javnosti za arhive, no istodobno raste broj relevantnih informacijskih izvora koje arhivisti-informatori moraju uzeti u obzir, kao i broj najraznolikijih informacijskih potreba na koje trebaju odgovoriti.

Iva Melinščak Zlodi
Knjiznica Instituta «Ruđer Bošković»
imelinsc@irb.hr

Martina Melinščak
Hrvatski povijesni muzej
m.melinscak@hismus.hr

OAI@AKM

Kad se prije pet godina govorilo o interoperabilnosti digitalnih zbirki, svi su neizostavno spominjali i Z39.50. Ako pak danas razgovaramo o interoperabilnosti, obavezno ćemo spomenuti Open Archives Initiative Protocol for Metadata Harvesting (OAI-PMH). To ipak ne znači da će OAI-PMH «istisnuti» Z39.50, jer svaki od njih ima svoja polja primjene koja se samo djelomično preklapaju.

Z39.50 je vrlo sofisticirani (i zahtjevni) standard koji omogućuje distribuirano (tzv. «broadcasting») pretraživanje. To znači da se informacijski upit s jednog mjesta istodobno šalje u različite baze podataka. S druge strane, koncept interoperabilnosti kakvog omogućuje OAI-PMH počiva na mehanizmu pobiranja metapodataka. OAI-PMH dijeli svijet na davatelje podataka («data providers») i pružatelje usluga («service providers»). Davatelji podataka izlažu metapodatke o građi koju sadrže, a pružatelji usluga ih pobiru, organiziraju i grade na temelju njih nove usluge. Shema metapodataka koju OAI-PMH nužno zahtijeva je Dublin Core Metadata Element Set (iskazan u XML-u), ali je uporaba ostalih shema metapodataka također moguća (i poželjna). Sam protokol je lako primjenljiv i nezahtjevan («low-barrier»). Izvorno, protokol je nastao u kontekstu reformiranja procesa znanstvene komunikacije. Trebalo je omogućiti interoperabilnost unutar mreže eprint arhiva znanstvenih radova. Radilo se o podacima koji nisu pretraživi i dohvatljivi pomoću postojećih web-pretraživača, već se nalaze skriveni u tzv. «nevidljivom webu». Proces testiranja protokola započeo je 2000. godine, a sudjelovali su: OCLC, CIMI, Ex Libris, NASA, Los Alamos National Laboratory, UKOLN Resource Discovery Network, Virginia Tech, kao i nekoliko američkih i britanskih sveučilišta. Prva verzija objavljena je 2001. godine, a druga u 2002. godini.

Vrlo brzo se pokazalo da je protokol primjenljiv ne samo u kontekstu znanstvene komunikacije, već i u brojnim i raznolikim projektima vezanim za knjižnice, muzeje i arhive. Među onima koji primjenjuju protokol nalazimo danas, osim tematskih i institucijskih arhiva znanstvenih radova, i subject gateway-e, knjižnične OPAC-e, zbirke elektroničkih magistarskih i doktorskih radova, izdavače, Internet Archive Brewstera Kahlea, kao i različite muzejske i arhivske zbirke. Zastupljeni sadržaji mogu biti tekstualni dokumenti (cjeloviti ili sažeci), slike, video, statistički podaci, softver i dr. No, iako je lista davatelja podataka koji primjenjuju protokol svakim danom sve duža, pravi test primjenljivosti i korisnosti protokola predstavlja razvoj što većeg broja pružatelja usluga, u svim gore spomenutim područjima.

Laila Miletic-Vejzovic
Washington State University, Library
Washington, SAD
vejzovic@wsu.edu

Early Washington Maps: A Digital Collection

The presentation will discuss the partnership project between Washington State University Libraries, and University of Washington Libraries to create a significant digital database for 300 early Washington maps. It will further cover the creation of the digital database, with the emphasis on the purpose and value. The challenges of the project, especially providing access to large, high resolution maps files over the WWW, will be discussed. A demonstration will cover the CONTENTdm multimedia software suite utilized for the project. The metadata decisions will be examined based on Dublin Core standard, and its mapping. Project design and administrative choices will be highlighted. It will demonstrate the advantage of the online environment, which allows us to establish connections between maps and their texts (or collections.) Some practical samples will follow to illustrate how to increase access to maps from the library catalog and finding aids. Also, it will cover searching and retrieval of the items in the database.

Davorka Pšenica
Nacionalna i sveučilišna knjižnica
dpsenica@nsk.hr

Tomica Vrbanc
Nacionalna i sveučilišna knjižnica
tvrbanc@nsk.hr

NORMATIVNA DATOTEKA NAZIVA HRVATSKIH NAKLADNIKA
DEFINIRANJE SADRŽAIA I MOGUĆNOSTI KORIŠTENJA

U radu se obrazlaže potreba za izradom zapisa preglednih kataložnih jedinica za nazive hrvatskih nakladnika tiskanih i elektroničkih publikacija u svrhu univerzalne bibliografske kontrole te vrste autorstva pri izradi i objavljivanju publikacija, izrade kazala naziva nakladnika za sekundarne publikacije kao što su CIP – Knjige u tisku i Niz B - Tekuću nacionalnu bibliografiju knjiga što ih izdaje Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, te u svrhu sustavnog pretraživanja nakladnika u katalogu NSK u sustavu CROLIST.

Prikazat će se struktura UNIMARC zapisa pregledne kataložne jedinice za naziv nakladnika koji sadrži sve potrebne elemente za njegovu identifikaciju. Ukazat će se na probleme pri određivanju oblika jedinstvene odrednice i mogućnost primjene pravila za odabir oblika korporativne odrednice prema Pravilniku i priručniku za izradbu abecednih kataloga.
Time što će se u zapisu za nazive nakladnike zabilježiti elektronička adresa nakladnika (polje 856 URL), omogućit će se pretraživanjem WebPAC-a pristup mrežnim stranicama nakladnika. Web stranice pojedinih nakladnika pružaju informacije o samom nakladniku (adrese, telefoni, e-mail), dodatne informacije o vlastitm izdanjima (kratki sadržaj knjiga, cijena i sl.), pa možda i mogućnost elektroničke kupovine.

Pristup ovako opisanoj izradi zapisa preglednih kataložnih jedinica za nazive nakladnika mogao bi se smatrati početkom izgradnje baze podataka hrvatskih nakladnika koja bi se koristila dvojako. Prvo, kao dio kataloga NSK objedinjavala bi nakladničku produkciju pojedinog nakladnika, te davala podatke o različitim oblicima naziva nakladnika, promjenama naziva i pripadajućim nizovima ISBN-brojeva za svakog nakladnika.
Drugo, postojanje elektroničke adrese nakladnika u zapisu pregledne kataložne jedinice, omogućilo bi preko WebPAC-a povezivanje s mrežnim stranicama nakladnika s količinom i aktualnošću podataka koja ovisi o onome tko ih izrađuje i održava, te sa svim pogodnostima koje pružaju mrežni izvori (ažurnost, interaktivnost, multimedijski sadržaji, elektronička kupovina itd.).

Izradom dodatnog pristupa zapisima preglednih kataložnih jedinica na webu u obliku popisa nakladnika, na jednom bi se mjestu mogli okupiti svi relevantni podaci korisni za knjižnice, nakladnike, knjižare, antikvarijate, distributere knjiga i krajnje korisnike i nadomjestio nedostatak integralnog online adresara nakladnika.

Dora Sečić
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
Knjižnica
dsecic@hazu.hr

NAJNOVIJE INICIJATIVE U INFORMACIJSKOM OBJEDINJAVANJU SADRŽAJA KOJE ČUVAJU ARHIVI, KNJIŽNICE I MUZEJI

Obzirom da očekivanja istraživača s područja kulturne povijesti bivaju svakim danom sve veća, a da i mogućnosti koje pruža primjena nove informacijske i komunikacijske tehnologije to na neki način opravdavaju, smatra se općenito poželjnim da ustanove koje čuvaju značajnu kulturnu baštinu zajedno učine tu građu dostupnom u digitalnom obliku putem Interneta. U svijetu je u prvoj fazi razvoja svaka vrsta ustanova predstavljala svoje zbirke zasebno ili unutar mreže istovrsnih ustanova, dok posljednjih godina sve češće dolazi do povezivanja različitih vrsta ustanova kako bi se objedinile sve dostupne informacije o istom predmetu. To se čini kako bi se korisniku osigurao djelotvorniji i brži pristup do distribuirano pohranjenih elektroničkih zbirki.

I u nas je već ostvareno više pretpostavki za buduću realizaciju takvih projekata. Imamo portal CultureNet Croatia, a preko Ministarstva kulture Hrvatska se uključila i u Europsku mrežu kulturnog nasljeđa (European Heritage Network). Međutim, u nas još nije došlo to stvarnog virtualnog povezivanja informacijskih resursa različitih ustanova. Korisnicima u principu trebaju objedinjeni normativni podaci, dok im različiti alati za traženje informacija, danas i laiku vrlo pristupačni, uglavnom ne predstavljaju problem. Zbog toga bi digitalne surogate distribuirano pohranjenih originala i ponešto različite opise artefakata o nekom predmetu, svojstvene različitim vrstama ustanova, trebalo virtualno povezati u jednu cjelinu. Naše kulturne ustanove imaju iskustva u suradnji u različitim manifestacijama (izložbama, pojedinačnim izdavačkim pothvatima i sl.) te bi zajedničko pojavljivanje na webu omogućilo dizanje te suradnje na višu razinu.

Budući da se u nas u okviru seminara Arhivi, knjižnice, muzeji već od 1997. obavljaju pripreme za razvoj u tome smjeru, sada bi se moglo pokrenuti daljnju inicijativu u smislu realizacije konkretnih projekata. Za uzor bi mogli poslužiti projekti poput onoga pod nazivom "Unaprijediti pristup kulturnoj građi" američke asocijacije Research Libraries Group (RLG), koja je pod nazivom Cultural Materials Alliance povezala niz značajnih ustanova s više kontinenata ili projekta Malvine (Rukopisi i pisma putem integriranih mreža u Europi) i mnogi drugi, koji nam sada već pružaju uvid u neka konkretna rješenja. U referatu će se govoriti o nekim svjetskim postignućima u tome području.

Hrvoje Stančić
Filozofski fakultet, Zagreb
Odsjek za informacijske znanosti

OČUVANJE ELEKTRONIČKIH INFORMACIJSKIH OBJEKATA:
ARHIVI, KNJIŽNICE, MUZEJI – ZAJEDNIČKA KONCEPCIJA

Autor objašnjava pojam elektronicke baštine koju razlaže na manje jedinice - elektronicke informacijske objekate. Nakon toga upucuje na osnovne karakteristike elektronickih informacijskih objekata koje su znacajne za njihovo ocuvanje na dulji vremenski rok. Zatim daje pregled osnovnih pristupa njihovom ocuvanju. Nadalje, autor definira pojam autenticnosti u elektronickom okruženju, te analizira mogucnost ocuvanja autenticnosti elektronickih informacijskih objekata. Na kraju, autor daje moguci zajednicki pristup arhiva, knjižnica i muzeja ocuvanju elektronicke baštine.

Katica Tadić

ARHIVI, ČITAONICE, KNJIŽNICE I MUZEJI RIJEKE I OKOLICE OD 1990. DO 1999. U NOVINAMA NOVI LIST: BIBLIOGRAFIJA

Izlaganje o Bibliografiji kojoj je naslov ARHIVI, ČITAONICE, KNJIŽNICE I MUZEJI RIJEKE I OKOLICE U «NOVOM LISTU» OD 1900-1999. GODINE, utemeljeno je na praktičnoj komponenti njezine izradbe. Prvotna ideja počela se ostvarivati 1996. godine. Dogovorena izrada Bibliografije, u sklopu Projekta ORGANIZACIJA, OČUVANJE I UPORABA HRVATSKE PISANE BAŠTINE, s ciljem da se okupe podaci o tome kako su novine tijekom 20. stoljeća predstavljale informacijsko-baštinske ustanove kulture, na jednom užem području, trajala je više godina.

Arhivi, muzeji i knjižnice (uz čitaonice koje su kod nas bile osnovne ćelije iz kojih se stvaralo knjižničarstvo) zrcale se u novinama, tome prvom masovnom mediju, koji ima dvostruku ulogu, onu svakodnevnu informacijsku i onu kada one (pohranjene i čuvane) postaju vrela za zbivanja u prošlosti. Tako je u prvoj fazi identificiran istraživački korpus, odnosno novine koje su pisale o već navedenim institucijama kulture. Novine NOVI LIST, uporabljene u naslovu Bibliografije i izvor su i metafora. Poznato je da je NOVI LIST utemeljio Frano Supilo (prvo na Sušaku, pa u Rijeci) 02. siječnja 1900. godine, a od 1907 mijjenja naslov u RIJEČKI NOVI LIST. Nakon zabrane izlaženja ovoga lista 1915. godine, mnoge će riječko-sušačke novine parafrazirati oba naslova, a ako ih nisu rabile, i one će pod drugim naslovima, slijediti Supilovo «objektivno novinarstvo».

Bibliografska heuristika i opis tekli su paralelno. Tijekom rada na bibliografiji, primjenjujući pravilnike, standarde i smjernice suvremenog knjižničarstva odlučeno je da bibliografska jedinica bude isključivo formalna (opis!). Na istom formalnom principu uobličen je i bibliografski niz. Po svojim osobinama ovo je regionalna i specijalna bibliografija, ali i analitička, jer je u većem broju jedinica sadržaj anotiran.

Izlaganje govori i o računalnoj podršci, o kazalima i ostalim dodacima. Govori i o teškoćama, odnosno ukazuje na njih. Zacrtani cilj kojemu je projekt težio, ostvaren je. Zato zaključno objašnjenje govori o tome da zajedničko rješenje sve tri struke i djelatnosti, koje teže sudjelovati u globalnom informacijskom okruženju, danas u 21. stoljeću i daljoj budućnosti, moraju imati stvarnu podlogu u svojoj prošlosti. Osim saznanja o stavu društva, sagledavaju i vlastite pogreške, kojih se treba osloboditi.

Žarka Vujić
Goran Zlodi
Katedra za muzeologiju
Odsjek za informacijske znanosti
Filozofski fakultet u Zagrebu
e-mail: zvujic@ffzg.hr
gzlodi@ffzg.hr

OPIS ZBIRKE NA PRIMJERU STROSSMAYEROVE GALERIJE U ZAGREBU

Upravljanje muzejskim zbirkama danas je već uspostavljen i jasan termin koji obuhvaća cijele nizove procedura koje se provode nad muzejskim zbirkama. No, jesu li zbirke stvarno u žarištu našeg interesa ili cijelo vrijeme govorimo o upravljanju i dokumentiranju muzejskih predmeta ili grupa muzejskih predmeta umjesto zbirki? Pokušavajući pronaći odgovor na ovo pitanje rodila se ideja o opisu samih zbirki.

Izazovi se javljaju iz dva izvora, iz teorijske muzeologije, ali isto tako iz praktičnih projekata opisa zbirki. U ovom će se izlaganju na prvi izazov odgovoriti istraživanjem područja opisa stvarnih muzejskih zbirki i u istom svjetlu analizom postojećih muzejskih standarda i smjernica kojima se određuje struktura podataka za opis muzejskih predmeta (CIDOC-ove Smjernice, CDWA itd.)

Kao odgovor na drugi izazov prepoznali smo jednu od najvažnijih shema za opis zbirki u virtualnom okruženju (muzejski on-line katalozi, digitalne knjižnice, arhive itd.): RSLP model i shemu za opis zbirki (The RSLP Collection Description Model & Schema). Shema se temelji na Dublin Core-u koji je proširen s elementima za opis zbirki, a podijeljen je u četiri glavna dijela koji se odnose na zbirku, lokaciju, osobe i institucije i pripadajuće relacije.

Opis zbirki postaje vrlo važan u kontekstu globalne informacijske infrastrukture. Mnogi muzeji pružaju otvoreni pristup njihovim bazama podataka za upravljanje zbirkama putem Interneta, no sadržaj tih baza podataka nije pretraživ na Web-u putem tražilica kao što su Google ili Altavista zato što se sadržaj tih stranica stvara dinamički. Ovaj problem, poznat kao “deep web”, može biti djelomično riješen u zajednicama koje se bave baštinom, upravo pomoću odgovarajućih opisa zbirki koji mogu pomoći korisniku Interneta da lakše dođe do željenog resursa.

U ovom izlaganju razmotrit će se shema metapodataka te pripadajuće relacije, a zatim će se i primijeniti za opis doniranih zbirki Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu. Istražit će se i mogućnosti povezivanja i međusobnog upućivanja između opisa na razini zbirki i opisa na razini predmeta.

Mirna Willer
Nacionalna i sveučilišna knjižnica
Zagreb
mwiller@nsk.hr

FRANAR
FUNKCIONALNI ZADACI I OBROJČAVANJE ZAPISA PREGLEDNIH KATALOŽNIH JEDINICA
KONCEPTUALNI MODEL

U radu se ukratko opisuje rad na području kontrole autoriziranih podataka u okviru programa IFLA-e, ISO-a i ICA/CDS-a te različitih međunarodnih projekata. Opisuje se osnivanje IFLA-ine Radne grupe za FRANAR (Functional Requirements And Numbering of Authority Records), njezini zadaci i rezultati rada do studenoga 2003.

U nastavku rada detaljno se opisuje konceptualni model koji je Radna grupa izradila za potrebe opisivanja funkcionalnih zadataka zapisa preglednih kataložnih jedinica i obrojčavanje entiteta koji se opisuju u tim zapisima.

Konceptualni je model izrađen u svrhu pružanja jasno definiranog i strukturiranog referentnog modela u okviru kojeg se stavljaju u odnos podaci koji se bilježe u zapisima preglednih kataložnih jedinica za potrebe korisnika tih zapisa, te je pojašnjenja funkcija identifikatora ili standardnih brojeva za autorizirane podatke i pomoći u procjeni mogućnosti međunarodnog dijeljenja i upotrebe autoriziranih podataka unutar knjižnične zajednice i šire. Prikazuje smjena modela, opisuje datoteka zapisa preglednih kataložnih jedinica u knjižničnom kontekstu, objašnjavaju dijagrami entitet-odnos i definicije, te atributi i odnosi upotrijebljeni u modelu. Ukratko se opisuju korisnici zapisa preglednih kataložnih jedinica i kojim korisničkim zadacima zapisi trebaju udovoljiti.

Na kraju se ukratko prikazuje povezanost ovog modela knjižnične zajednice sa širim okruženjem (muzeji, arhivi, agencije za autorska prava itd.), te problematizira sustav dodjele međunarodnog standardnog broja za autorizirane podatke (ISADN).

Radionice

Računalna inventarizacija i katalogiziranje u muzejima

Voditeljica radionice: Dubravka Osrečki Jakelić

Srijeda, 26. studenoga

14.30-16.00

Vesna Dakić: Način vođenja sekundarne muzejske dokumentacije, te knjiga ulaska i izlaska.
Dubravka Osrečki Jakelić : Sličnosti i razlike u postupcima inventiranja i katalogiziranja muzejskih predmeta.
Dora Bošković: Put prema normiranom rječniku.
Antica Bregović i Spomenka Težak: Inventarizacija muzejskih predmeta u Gradskom muzeju Varaždin
Đivo Bašić: Primjeri inventarizacije i katalogiziranja muzejskih predmeta u Pomorskom muzeju u Dubrovniku
Rasprava

16.00-16.30 Odmor

16.30-17.30

Jacqueline Balen: Primjeri inventarizacije i katalogiziranja muzejskih predmeta u Arheološkom muzeju u Zagrebu
Marina Bregovac Pisk: Primjeri inventarizacije i katalogizacije muzejskih predmeta iz zbirki slika, grafike i skulpture Hrvatskog povijesnog muzeja
Marija Gattin: Primjeri inventarizacije i katalogiziranja multimedijalnih djela iz fundusa Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu
Goran Zlodi: Praktične mogućnosti implementiranja i usuglašavanja domaćih propisa i međunarodnih normi i smjernica vezanih uz muzejsku dokumentaciju
Rasprava

Collection Level Description / Opis zbirki

Chair / voditelj: Goran Zlodi
Co-chair / suvoditelji: Gordon Dunsire, Jozo Ivanović, Mirna Willer

Preliminary Workshop Programme / Preliminarni program radionice

1. Collection Level Description (Gordon Dunsire, Goran Zlodi)

Definitions of collection in digital environment
Role of CLD in resources discovery and collection management
Functional granularity
Collaborative management
Landscaping in distributed digital information environments

2. Special Consideration on Collection Level Description in Archives, Libraries and Museum , ,

Archival fonds: description and management of the structure (Jozo Ivanović)
Definition of the collection in the museum environment (Žarka Vujić)
Definition of the collection in the library environment (Mirna Willer)

3. Collection Level Description - Ppractical Issues in Global Information Environment (Gordon Dunsire, Jozo Ivanović, Žarka Vujić, Mirna Willer, Goran Zlodi))

Cross-domain environments (archives, libraries, museums and digital collections)
Terminology control in distributed environment (subjects, agent names...)
Metadata schema
Metadata harvesting
Entity-relationship model

Određivanje i izbor kriterija pri digitalizaciji građe: problemi i mogućnosti

Voditelj radionice: Radovan Vrana

Utjecaj koji je informacijska tehnologija u posljednjih nekoliko desetljeća imala na razvoj knjižnica poprima konkretne oblike u sve većem broju digitalnih zbirki koje su knjižnice same oblikovale i koje čine integralni dio njihovih fondova. Nastanak digitalnih zbirki bio je moguć zahvaljujući dostupnoj informacijskoj tehnologiji, u prvom redu osobnim računalima i računalnoj periferiji čija je uloga, između ostalog, nastanak novih jedinica građe u elektroničkom obliku.
Zbog toga je danas čak i najmanja knjižnica, bez obzira na svoju vrstu, u mogućnosti oblikovati digitalnu zbirku pod određenim uvjetima. Pod uvjetima podrazumijevamo razvoj i primjenu strategija razvoja knjižničnih zbirki, te njihov upravljanje i očuvanje u elektroničkom obliku. U fazi realizacije oblikovanja digitalnih zbirki posebnu je pažnju potrebno usmjeriti prema brojnim projektima u kojima građa u elektroničkom obliku postaje sastavnim dijelom digitalnih zbirki, a građa u drugim oblicima postupkom digitalizacije se transformira u obliku pogodan za uključivanje u digitalne zbirke.
S obzirom na popularnost projekata oblikovanja digitalnih zbirki koje se služe postupkom digitalizacije, pojavljuje se potreba za razmatranjem kriterija na temelju kojih se takvi projekti planiraju, a zatim i provode. Kriteriji mogu biti brojni i vrlo različiti, a glavni cilj njihovog postojanja je poslužiti kao pomagalo kojim se knjižničari mogu poslužiti u svim fazama odvijanja projekta (planiranje projekta oblikovanja digitalnih zbirki, digitalizacija građe, njezina obrada nakon digitalizacije, uključivanju u fond knjižnice, davanju na korištenje i vrednovanje učinjenog na projektu) s ciljem postizanja kvalitete.
Temeljna teza koju će ova radionica ponuditi kao početnu točku za raspravu je pojam prilagodbe s kojom je suočena svaka knjižnica koja se odlučuje na pokretanje projekta oblikovanja digitalnih zbirki kako bi svoje materijalne, tehničke i ljudske potencijale usmjerila prema navedenom cilju. Sastavni dio prilagodbe čini izrada plana razvoja knjižničnih zbirki, kao temeljnih gradbenih elemenata knjižničnih fondova, kako bi se ova aktivnost uskladila s novim kontekstom u kojem se knjižnice trenutno nalaze, a koji podrazumijeva neprestani razvoj radi zadovoljavanja zahtjeva korisnika za novim izvorima informacija.
Realizacija te aktivnosti ostvaruje se i kroz oblikovanje i izbor kriterija koji se koriste u fazi planiranja samog projekta oblikovanja neke digitalne zbirke, te u fazi vezanoj uz sam postupak digitalizacije u što ubrajamo izbor razine kvalitete digitalnog surogata, formata za njegovu pohranu, te kriterija odgovornih za daljnju brigu o građi i osiguravanju odgovarajuće razine pristupa korisnicima. Skup kriterija koji pritom nastaje nikako se ne može smatrati konačnim, te ga potrebno neprestano vrednovati, mijenjati i prilagođavati kako bi s uspjehom služio svrsi postizanja i održavanja kvalitete razvoja digitalnih zbirki.

Cilj ove radionice je ukazati na probleme i mogućnosti koje se javljaju prilikom određivanja i odabira kriterija u različitim fazama projekata oblikovanja digitalnih zbirki u knjižnicama.

Rad radionice zamišljen je:

kroz sažeto uvodno predstavljanje problema s kojima se knjižničari mogu susresti prilikom pokretanja projekata oblikovanja digitalnih zbirki koji uključuju digitalizaciju kao glavni postupak transformacije građe u elektronički oblik,
te kroz predstavljanje izbora pokrenutih projekata oblikovanja digitalnih zbirki različite namjene u Hrvatskoj:
o Primjena kriterija za digitalizaciju građe na zbirku za slijepe i slabovidne osobe (Kristijan Ciganović, Dunja-Marija Gabriel, Amelija Žulj)
o Digitigitalizacija Hemeroteke u Gradskoj knjižnici "Franjo Marković" Križevci (Marjana Janeš-Žulj)
i raspravu svih sudionika radionice o iskustvima i problemima vezanim uz temu radionice.

Posebni doprinos se očekuje od sudionika radionice u neposrednoj raspravi o problemima i mogućnostima koji se javljaju u provođenju postupka digitalizacije građe imaju pritom na umu kvalitetu koju je potrebno postići.

Kulturni turizam

Voditeljice radionice: Davorka Pšenica, Vlasta Klarić

Na radionici će biti predstavljeni sljedeći projekti:

Dalibor Martinis: Prezentacija interaktivnog multimedijskog Zagrebačkog kulturnog vodiča na CDROM-u
Renata Tomljenović: Razvoj kulturno-turističkog proizvoda s osvrtom na situaciju u Hrvatskoj
Mladenka Majerić: Kulturno-turistički proizvodi destinacije Zagreb - primjeri iz prakse
Branka Tropp: Obilježavanje i interpretacija turističkih atrakcija grada Varaždina
Dio izlaganja bio bi i prikaz dokumentarnog filma o gradu Varaždinu, u trajanju 4 min ( DVD format )
Maja Rendulić: Otškrinuta vrata muzeja
Daniela Angelina Jelinčić: Od inicijative do korisnika
Vlasta Klarić, Neda Žic-Cepić: Kulturna raznolikost i turizam
Milka Tica, Anamarija Starčević-Štambuk: Primjena koncepta AKM-a i prije AKM-a
Masar, Mladen: Povijest karnevala u Zadru i okolici: primjer suradnje zadarskog arhiva i knjižnice na prikupljanju, obradi i multimedijalnoj prezentaciji građe

Konzervatorska i restauratorska dokumentacija

Voditelj radionice: Lana Križaj

Rad radionice bit će organiziran kroz četiri prezentacije postojećih informacijskih sustava s područja zaštite kulturne baštine, te rasprave nakon svake od prezentacija.
Namjera je radionice sve zainteresirane, a ponajprije konzervatore, restauratore i ostale sudionike u zaštiti kulturne baštine ili srodnim djelatnostima, upoznati s postojećim informacijskim sustavima u Hrvatskoj, bilo da se radi o sustavima koje razvijaju nadležna upravna tijela, znanstvene ustanove, strukovna udruženja ili su oni rezultat izvaninstitucionalnih inicijativa. Na predstavljenim primjerima pokušat ćemo prepoznati zajedničke potrebe, utvrditi zajedničke standarde i ispitati interoperabilnost postojećih sustava.

Predstavljeni će biti sljedeći sustavi:

1. Digitalni katastar kulturnih dobara Grada Zagreba

priređivači: Aleksander Laslo
Sanja Veršić
Ana Vranić

Digitalni katastar kulturnih dobara Grada Zagreba je geografsko-informacijski sustav evidencije nepokretnih kulturnih dobara, razvijen u Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu, s ciljem što djelotvornijeg upravljanja nepokretnim kulturnim dobrima na području njegove nadležnosti. U okviru redovne djelatnosti Zavoda on se koristi kao osnovni izvor podataka u vođenju upravno-pravnog postupka za razne vrste radova na kulturnim dobrima, a naročito pri izradi konzervatorske dokumentacije, kao podloga za utvrđivanje sustava mjera zaštite za pojedina kulturna dobra, posebice pri izradi konzervatorskih podloga za razvojne i prostorne planove.

2. ARNA – Arhitektonsko nasljeđe online

priređivači: Ivana Haničar
Azra Suljić

Projekt ARNA – Arhitektonsko nasljeđe online pokrenut je u okviru sekcije «Arhitektonsko nasljeđe», osnovane 2002. u okviru Društva arhitekata Zagreba, s osnovnim ciljem populariziranja i zaštite graditeljskog nasljeđa.
Namjera je projekta ARNA predstaviti stručnoj i široj javnosti dosad prikupljene i obrađene materijale referentnih primjera, korištenjem novih informatičkih tehnologija. Baza podataka o građevinama, jednostavna za korištenje i pretraživa po nekoliko ključeva (arhitekt, period, adresa, namjena i sl.), na hrvatskom i engleskom jeziku bit će dostupna putem interneta.

3. Baze podataka arheološke dokumentacije Muzeja grada Rovinja

priređivač: Damir Matošević

Za potrebe vođenja muzejske dokumentacije arheološke zbirke Muzeja grada Rovinja, razvijena je relacijska baza podataka, koja uz glavnu bazu inventara muzejskih predmeta sadrži cijeli niz pomoćnih datoteka kao što su fototeka, reversi, izložbe, istraživanja, popis arheoloških lokaliteta itd. Paralelno se, zasad odvojeno, no s namjerom povezivanja u jedinstven geografsko-informacijski sustav, razvija baza podataka arheološke topografije Rovinjštine, koja sadrži zbirku digitaliziranih geokodiranih karata u mjerilu 1:25 000 i 1:100 000, s ucrtanim arheološkim lokalitetima. Time ovaj informacijski sustav nadilazi okvire isključivo muzejskih potreba i može poslužiti kao izvor podataka za konzervatorska istraživanja, a naročito za izradu konzervatorskih podloga za razvojne i prostorne planove.

4. TEUTA – Informacijski sustav kulturne baštine RH

priređivači: Lana Križaj
Ivan Nikolić

Informacijski sustav kulturne baštine «Teuta» razvijen je u Ministarstvu kulture ponajprije za potrebe obavljanja poslova na zaštiti i očuvanju kulturne baštine, ali je isto tako namijenjen i široj stručnoj zajednici, a njegovim postavljanjem na inernet bit će dostupan i najširoj javnosti.
Okosnicu sustava čini Središnji inventar kulturne baštine RH, a sustavom su obuhvaćene i dokumentacijske zbirke s područja kulturne baštine (fototeka, planoteka, mikrofilm), Registar kulturnih dobara RH, prijedlozi programa zaštitnih radova na spomenicima kulture, adresar osoba i ustanova relevantnih za zaštitu kulturne baštine, te cijeli niz pomoćnih datoteka, neophodnih za funkcioniranje službe zaštite spomenika kulture.

Katalogizacija digitalizirane građe

Voditelj radionice: Sofija Klarin

Cilj je radionice prikazati primjenu standarda, formata i smjernica za opis digitalizirane građe u okviru pojedinih projekata digitalizacije; razmotriti strukturu opisa i funkcionalnost elemenata opisa za pretraživanje; razmotriti nove elemente opisa koji su tipični za digitalne reprodukcije i preispitati mjesto digitalne reprodukcije u kontekstu studije Funkcionalni zadaci bibliografskih zapisa.

Polazne točke i teme za raspravu:
- digitalizirana građa: samo reprodukcija izvornika ili entitet novih funkcionalnosti koji
zahtijeva i promjenu koncepta opisa reprodukcija?
- mjesto opisa digitalne reprodukcije u knjižničnom katalogu
- nepostojanje standardnog bibliografskog opisa za digitalne reprodukcije
- uporaba različitih standarda i formata za formalni opis digitalizirane građe
- različiti pristupi u strukturiranju opisa: dva zapisa ili jedan?
- novi elementi opisa vezani uz tehnički i administrativni opis građe

Sadržaj radionice:

Petak, 28. studenoga
9.00-9.45 h
Laila Miletić-Vezović: Katalogizacija građe u Projektu digitalizacije zemljopisnih karata Države Washington, SAD na primjeru uporabe Dublin Core standarda
Bit će predstavljen projekt Early Washington Maps: a Digital Collection
(http://www.wsulibs.wsu.edu/holland/masc/xmaps.html)

9.45-10.10 h
Renata Šolar: Katalogizacija građe u projektima digitalizacije Narodne in
univerzitetne knjižnice, Ljubljana
Bit će predstavljena dva projekta: Zbirka portretov znanih Slovencev (http://www.nuk.uni-lj.si/portretnazbirka/) i Zemljevidi slovenskega ozemlja 1548-1853 (http://www.nuk.uni-lj.si/zbirkazemljevidov/) te pojašnjena struktura zapisa u formatu Dublin Core i pretraživanje.

10.10-10.30
Mira Miletić Drder: Katalogizacija digitaliziranih zemljopisnih karata u projektima nacionalnih knjižnica
Analizirat će se odabrani projekti nacionalnih knjižnica (i drugih knjižnica/projekta) da bismo dobili uvid u način katalogizacije digitaliziranih zemljopisnih karata.

11.00 -11.40
Sofija Klarin: Katalogizacija digitalizirane građe u formatu UNIMARC na primjeru Pilot-projekta digitalizacije građe u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici
Predstavit će se Smjernice za obradu digitalizirane građe i prikazati kako su primjenjeni propisi ISBD(ER)-a i format UNIMARC u opisu digitalnih reprodukcija.

11.40-12.00
Tinka Katić: Digitalne reprodukcije u kontekstu studije Funcionalni zadaci bibliografskih zapisa
Prikazat će se model katalogizacije digitalnih manifestacija djela prema IFLA-inoj studiji FRBR i pokušati dati odgovor na pitanje nude li važeća kataložna pravila za opis izvornika i elektroničkih surogata adekvatan pristup korisnicima.

12.00-12.30
Pitanja i rasprava

Vrh stranice

Vrh stranice

Početna stranica AKM