Autor u ovom radu polazi od uvjerenja da je ideja o uspostavi suradnje arhivista, knjižničara i muzealaca, zamišljena kao susret praktičara i teoretičara na seminarima Arhivi, knjižnice i muzeji originalna, potrebna i korisna.   
Zbog stalnih i brzih promjena na području računalno podržane razmjene informacija i na području telekomunikacija na svjetskoj razini, zbog nepostojanja nacionalne informacijske strategije u Hrvatskoj, te mnogih koncepcijski neriješenih pitanja u arhivistici, knjižničarstvu i muzeologiji autor će na osnovi radova  stranih i domaćih autora pokušati utvrditi prevladavajuće koncepcijske tendencije koje u kontekstu Interneta i globalne informacijske infrastrukture  govore o potrebama i mogućnostima suradnje arhiva, knjižnica i muzeja.   
Na osnovi teorijskih radova  i postojeće zakonske regulative za arhive, knjižnice i muzeje u Hrvatskoj, autor će pokušati utvrditi pretpostavke suradnje na planu izgradnje digitalnih arhiva i knjižnica, te virtualnih muzeja.   
Autor polazi od pretpostavke da bi opisana analiza i njeni rezultati mogli potaknuti izradu načela suradnje arhivista, knjižničara i muzealaca u koncipiranju tog segmenta nacionalne informacijske strategije.  

Internet je već dulje vrijeme vrlo zanimljiv multimedijski izvor različitih glazbenih sadržaja, što glazbi u njezinoj auditivno-vizualnoj pojavnosti (zvučni zapis i notna slika) iznimno pogoduje. Tako su se uporedo s tehnološkim obogaćivanjem interneta, na njemu počele pojavljivati grafičke datoteke koje su sadržavale notnu sliku te zvučne glazbene datoteke. Obje se danas javljaju u više formata zapisa, od grafičkih su to .gif i .jpg, a među zvučnima trenutačno je još uvijek najčešći .mp3 format.  
Dok je među zvučnim snimkama na internetu prevladala tzv. zabavna glazba, u čemu je medijsku i pravnu prašinu podigao sve donedavno besplatni Napster program, čiji se sljedbenik WinMX još uvijek postojano kreće besplatnim kanalima, notni zapisi opstaju na internetu bez velike medijske pozornosti, a time i popularnosti. Jasni su i postojani uvjeti njihove dostupnosti. Tako su zabavnoglazbeni izvori komercijalizirani i naplaćuju se, dok se u ponudi naslova klasične glazbe pronalaze i besplatni izvori. Samo je po sebi razumljivo da u tom slučaju u obzir dolaze kraće skladbe.  
U potrazi za takvim sadržajima uporabljaju se standardni web-pretraživači i specijalizirani, tematski usmjereni glazbeni portali. Pretražuju se po izvanglazbenim elementima koji opisuju glazbene sadržaje autorskim podatkom, naslovom ili predmetom. Spomenuto je u većini slučajeva namijenjeno širokoj publici, u cilju amaterskog i rjeđe profesionalnog izvođenja.  
Znanstvenicima je na raspolaganju najsofisticiraniji pristup notnom tekstu. Radi se o međunarodnom projektu RISM (Répertoire International des Sources Musicales), koji na adresi http://www.rism.harvard.edu omogućuje pretraživanje notnog izvora putem kodiranog upita notnog incipita. Riječ je, dakle, o pretraživanju glazbenim elementima tj. notama u alfanumerički kodiranom obliku. Projektom su obuhvaćeni isključivo rukopisni notni izvori starije provenijencije (do otprilike kraja 19. stoljeća). Kako je istome svrha evidentiranje i identifikacija rukopisne građe u svrhu znanstvene obrade i analize, a ne izvođenje, potpuni se notni zapis nalazi samo na lokalitetu gdje je rukopis pronađen i pohranjen. Zbog obimnosti projekta za sada se još uvijek ne razmišlja o full text bazi podataka.  

Sofija Klarin  
Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb  

Damir Pavelić  
Knjižnica Ekonomskog Fakulteta, Zagreb  
  

Tema standardizacije i uporabe metapodataka zauzimala je značajno mjesto na dosadašnjim AKM seminarima: bila je zastupljena u  većem broju radova, o njoj se raspravljalo u okviru panela i radionica. Potreba razmatranja metapodataka proizašla je iz temeljnog cilja AKM seminara - pronalaženja mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture, odnosno *... nužnosti otvaranja (...) prema srodnim ustanovama kako bi korisnik mogao dobiti što potpuniji, točniji i kompetentniji odgovor na svoj upit jedinstvenim, koherentnim pristupom različitim izvorima podataka.*  
Povezivanje različitih izvora podataka triju struka započelo je suradnjom pri definiranju opisa jedinice građe/gradiva standardiziranim metatapodacima. Prihvaćanje takvog opisa, primjerice u formatu Dublin Core, trebalo bi rezultirati ne zamjenom postojećih standarda svake struke AKM zajednice već njihovom interoperabilnošću i to na dvije razine: boljim pretraživanjem i razmjenom zapisa.  U zaključcima 3. seminara (1999.) iskazana je potreba za izradom uputa, razmatranjem implementacije, organizacije podrške i promocije uporabe DC-a u elektroničkim dokumentima.  
U radu ćemo osvijetliti trenutno stanje DC-a u hrvatskoj AKM zajednici i izvan nje: navest ćemo primjere uporabe i promocije uporabe DC-a. Posebno će biti prikazani razultati ankete o uporabi metapodataka provedene među elektroničkim nakladnicima u travnju 2001. i istraživanje uporabe metapodataka u mrežnim publikacijama AKM institucija.  

Spomenički inventari su, najjednostavnije rečeno, popisi spomenika kulture nekog područja ili popisi određene vrste spomenika na nekom području, a kako najčešće govorimo o nacionalnim inventarima, oni obično obuhvaćaju cjelokupni spomenički fond pojedine zemlje. Osnovna im je namjera osiguravanje baze znanja neophodne za rad na održavanju i zaštiti kulturne baštine, ali isto tako služe i kao podloga za izradu prostornih i urbanističkih planova, za znanstvena istraživanja kulturno-povijesnog i umjetničkog nasljeđa, a podaci pohranjeni u njima mogu biti korisni i muzejima, knjižnicama, arhivima, obrazovnim ustanovama i još mnoštvu potencijalnih korisnika s područja kulture i kulturne baštine. 
 
Spomenički inventari mogu se voditi u obliku klasičnih kartoteka, ali danas pod tim pojmom podrazumijevamo ponajprije računalne baze podataka, koje putem interneta ubrzano postaju sve dostupnije širokom krugu korisnika.  
 
Inventare spomenika kulture najčešće izrađuju institucije za zaštitu kulturnog nasljeđa, koje u tu svrhu obično imaju ustrojene posebne informacijsko-dokumentacijske službe, tzv. INDOK-centre. U Hrvatskoj je za izradu Središnjeg inventara kulturne baštine zadužen INDOK-centar koji djeluje unutar Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture.  
Danas postoji cijeli niz međunarodnih smjernica i preporuka za izradu spomeničkih inventara, kojima je, ovisno o široj kategoriji kojoj spomenik pripada (tj. radi li se o arheološkom lokalitetu, povijesnoj cjelini, pojedinačnoj građevini ili pak pokretnom spomeniku), definiran sadržaj i opseg podataka neophodan za njegovu preciznu identifikaciju. Osnovna svrha takvih dokumenata jest pospješivanje komunikacije između nacionalnih i međunarodnih institucija zaduženih za dokumentiranje i zaštitu kulturnog nasljeđa, ali isto tako i pružanje pomoći zemljama koje tek počinju razvijati svoje dokumentacijske sustave na tom području.  
Stoga će u radu biti predstavljene važnije od tih smjernica i preporuka, s osvrtom na dosadašnja hrvatska iskustva na tom području i mogućnosti primjene predloženih standarda, a posebno će biti istaknuta potreba razvijanja ujednačenog nazivlja i klasifikacije spomenika kulture.  

Želimir Laszlo  
Muzejsko dokumentacijski centar, Zagreb  
 

U izlaganju će biti riječi o relativno novoj pojavi u likovnoj umjetnosti koja se javlja usporedo s pojavom računala. Računalo je zamijenilo kist i umjetnine su se proizvodile korištenjem računala. Isprva su se one otiskivale na papir, a kasnije više i nisu izlazile iz računala. Takva umjetnost nazivala se e-art ili computer art. Ona je bila ograničena mogućnostima računala, a kako su se one povećavale tako je i e-art postajao raznolik i sofisticiran. Kada su računala postala sredstvom koje je omogućavalo globalno komuniciranje, pojavila se umjetnost koja je sebe nazivala Internet-art, cyber-art ili web-art. Ona računa na recepciju diljem svijeta bez ograničenja uz uvjet da se pojavljuje na globalnoj mreži. Ova umjetnost doslovno djeluje u globalnom okruženju.  
Nijedna od sintagmi koje smo spomenuli nema jasnu definiciju. Zbog toga će se, ako nekom tražilicom pokušate na webu konzumirati djela web-arta, pojaviti nepregledno mnoštvo adresa. Sve to što se pojavljuje možemo svrstati u nekoliko velikih grupa. Pod web-artom mnogi podrazumijevaju sve što ima bilo kakve veze s artom tj. likovnom umjetnošću. Naći ćete bezbroj adresa muzeja, galerija, privatnih stranica umjetnika, prodajnih i aukcijskih stranica... Svima je njima zajedničko da samo prezentiraju, pokazuju, prikazuju stvarna djela sačinjena od realnog materijala, dakle prave slike, skulpture i sl. No i njih možemo svrstati u dvije podgrupe. U prvoj su prikazi realnih muzeja, njihovih stalnih postava ili povremenih izložbi. To su stranice pojedinih muzeja, galerija... Njihov je zadatak da prikažu djela iz fundusa neke ustanove. Onima koji iz bilo kojeg razloga ne mogu posjetiti Washington Gallery, mogu to učiniti na web-stranicama tog muzeja. Mnoge od ovakvih stranica koncipirane su tako da pokazuju samo dio atraktivnog fundusa, pa stranice djeluju kao poziv na posjetu. U drugoj su pravi virtualni muzeji i virtualne izložbe. Ovakve izložbe ne možete fizički posjetiti. Dostupne su samo na web-u. One spajaju ono što u realnosti iz raznih razloga nije spojivo. Ono što one prikazuju raspršeno je na više lokacija koje su samo zbog neke teme na webu objedinjene.  
Pod sintagmu web-art smatra se i sva sila stranica na kojima se nude gotovi simboli, pozadine i tehnike za izradu web-stranica. To su stranice za dizajnere web-stranica i one nas ovdje posebno ne zanimaju.  
Što bi onda ostalo u nekom pretpostavljenom užem pojmu web-arta. To očito nije, ili nije svaki e-art, computer-art, jer je tu računalo samo sredstvo, a nema ni globalnog aspekta. Prostor u kojem živi web-art jest globalna mreža. Neki kažu paučina. Bez nje nema ni te umjetnosti. No, postoji li uopće takva umjetnost? Postoji, kako da ne! Ima je i u nas. Pokazuje to primjer umjetnice Andreje Kulunčić koja je proizvela projekt, performance, koji bez weba ne može egzistirati.  
Web-djela (evo kako same od sebe nastaju nove sintagme) često povezuju sliku, pokret, pisanu riječ u jedno djelo. Jednako tako od konzumenta često traže sudjelovanje, interakciju bez koje nema ni djela.  
U povijesti čuvanja kulturne baštine, arhivi su čuvali pisane dokumente, knjižnice knjige, muzeji likovna djela. Može li se na isti takav stari, tradicionalan način čuvati djela web-arta? Teško. Zbog multimedijalne prirode web-arta tradicionalni oblici čuvanja više ne pomažu mnogo. Mogu li se djela web-arta muzealizirati? Mogu, dakako. Kako MOMA (Museum of Modern art) čuva suvremena likovna djela tako MOWA (Museum of Web Art) čuva djela  web-arta. To je pravi muzej. Ima fundus, postav, mogućnost razgledavanja, edukativni program itd. Jedino što ne postoji kao zgrada nego samo na webu i što joj predmeti nisu materijalni (u tradicionalnom smislu te riječi). O teorijskim posljedicama takvog muzeja na poimanje i definiciju muzeja teško je za sada uopće što kratko, a suvislo progovoriti. No, jedno je sigurno. Naše poimanje muzeja, muzejske građe, muzejske djelatnosti i sl.ne samo da će su u budućnosti mijenjati, nego se već, uglavnom bez našeg znanja i mimo naše privole, promijenilo.  
  

Snježana Radovanlija-Mileusnić  
Muzejsko dokumentacijski centar, Zagreb  

Ines Brenko  
Državni arhiv u Zagrebu  
  

Na inicijativu Komisije za zavičajne zbirke HKD-a, a u suradnji s MDC-om i Državnim arhivom u Zagrebu, provedena je anketa o stanju zavičajnih fondova u Republici Hrvatskoj. Dva su glavna razloga ankete. U prvom smo redu željeli dobiti pregled o stanju zavičajnih fondova tj. zavičajnih zbirki u tri tipa ustanova koje sakupljaju takvu građu. To su narodne knjižnice, muzeji i arhivi. Kako su narodne knjižnice zakonom obvezne da sakupljaju takvu građu, one su i najzastupljenije. Na upitnik je odgovorilo 58 narodnih knjižnica, 30 muzejskih i 12 arhivskih knjižnica. Pitanja su se odnosila na veličinu fondova zavičajne građe, na vrstu građe, smještaj, zaštitu, nabavu, kataloge, korisnike, korištenost, te računalnu obradu.  
 Drugi je razlog ove ankete bio da nađemo način kako bi se, za što bolju informaciju naših korisnika, ta zajednička vrsta građe u arhivima, knjižnicama i muzejima povezala skupnim online katalogom.  
  

Službene publikacije i državne informacije izrađuju i izdaju državna tijela i agencije u okviru svoje osnovne djelatnosti. Cilj im je informiranje građana o svom djelovanju i radu kao osnovno demokratsko pravo građana na dostupnost informacija. Službene su publikacije informacijski izuzetno vrijedni izvori, koji tematski obuhvaćaju vrlo mnogo područja.  
Službene publikacije i državne informacije javljaju se danas na različitim medijima – od izvora informacija u elektroničkom obliku, CD-ROM bazama podataka, na mikrooblicima, do klasičnih, tiskanih publikacija.  
 Kako je zadatak službenih publikacija i državnih informacija osigurati što veću dostupnost tih informacija što širem krugu korisnika, kao temeljno ljudsko pravo na opću dostupnost informacija, ove publikacije javljaju se u velikom broju na svim medijima, a među prvima su bile dostupne na internetu, i to najčešće u cjelovitim izdanjima.  
 U izlaganju prikazat će ae službene publikacije Republike Hrvatske  i odabrani primjeri iz drugih zemalja i međunarodnih udruženja koje se mogu pratiti na više medija. Osobita će se pozornost  posvetiti službenim glasilima (npr. Narodne novine RH) i dati  primjeri  dostupnosti tj. mogućnosti pristupa i uvjeti korištenja službenih glasila (official gazette) u elektroničkom obliku iz  drugih zemalja i Europske Unije.  

 U radu autor konstatira da postoji trend digitalizacije gradiva, te da gradivo sve više nastaje u digitalnom obliku. On, nadalje, uočava da ustanove poput arhiva, knjižnica i muzeja sve više nude sadržaje svojih fondova putem weba. Iako su ti sadržaji uglavnom nedovoljne kvalitete za reprodukciju, koja bi bila bliska izvorniku, postoje i situacije u kojima se nudi gradivo baš takve, visoke kvalitete. Uzimajući u obzir obje činjenice, autor naglašava da zaštita digitalnoga gradiva ima dvojaku ulogu: zaštitu od neovlaštenog pristupa, kopiranja i daljenjeg distribuiranja, te dokazivanje autentičnosti gradiva. U radu stoga objašnjava mehanizme zaštite poput šifriranja simetričnim i javnim ključem, digitalnih potpisa, digitalnih certifikata, digitalnih vodenih žigova, te šifriranih omotnica. Autor posebice ističe potrebu za stvaranjem certifikacijske službe, koja djeluje neovisno o bilo kojoj instituciji, kao okosnice za dokazivanje autentičnosti digitalnoga gradiva. Time želi upozoriti na važnost razvoja infrastrukture za upravljanje digitalnim certifikatima, jer je ona nužna za provjeru identiteta (pravne) osobe koja je na određeno gradivo stavila digitalni potpis. Autor zaključuje da je razumijevanje problematike zaštite digitalnog gradiva, kao i njezino dosljedno primjenjivanje preduvjet za moderno poslovanje AKM institucija, pri čemu korisnici mogu provjeriti autentičnost digitalnog gradiva, tj. njegovu vjernost originalu, a institucije dokazati vlasništvo nad određenim digitalnim gradivom.  
  

Zoran Svrtan  
Andrea Klobučar  
Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb  
 

Muzej za umjetnost i obrt jedan je od najvećih muzeja u Hrvatskoj. U skladu sa svojom velićinom i ugledom Muzej za umjetnost i obrt uvijek je bio prvi ili među prvima koji su uvodili moderne informacijske tehnologije u svoj rad. Ovim člankom želi se dati kratki pregled dosadašnjih nastojanja, te prikazati plan rada za predstojećih nekoliko godina.  
Zadaci muzeja u svakom su društvu isti: prikupljati, štititi, proučavati i prezentirati materijalna svjedočanstva o čovjeku i njegovoj okolini. Pojavom novog, demokratskog, svakome podjednako dostupnog medija - svjetske mreže računala - interneta, muzeji su se našli pred novim zadatkom i izazovom - približiti svoje sadržaje što većem broju korisnika, i to ne samo lokalno, u svojim izložbenim prostorima, nego i korisnicima širom svijeta.  
Cilj nam je izgraditi multimedijske baze podataka te predstaviti našu građu na vlastitoj web-stranici i lokalnim info-punktovima u samom Muzeju kako bi što više olakšali korisniku pristup i pretraživanje naših fondova. No da bi došli do toga da naše fondove možemo predstaviti na internetu, trebamo obaviti velik i spor posao: unošenje podataka u računalo. Kako teče proces digitalizacije u Muzeju za umjetnost i obrt, pokazat ćemo na primjerima Dijateke, Fototeke i Hemeroteke muzeja.  

U radu se razmatra problem kako povezati radove (najčešće su to bibliografske jedinice) u različitim elektroničkim izvorima i pritom prenijeti dovoljno metapodataka za njihovo što točnije identificiranje i dohvat na korisnikom zahtjev. Uz pitanje povezivanja, tu je i pitanje pristupa i otvorenosti takvih veza prema svim izvorima na kojima se može pronaći nečiji rad (pristupna šifra, plaćanja pristupa itd.). Primjeri povezivanja različitih radova u elektroničkom obliku (članci u elektroničkim časopisima, baze podataka itd.) pokazuju na koji način je moguće ostvariti povezivanje sadržaja prema naprijed i prema natrag (gledano na vremenskoj crti), što predstavlja jedan od zahtjeva znanstvene zajednice za pristup većem broju radova s jednog mjesta bez obzira na izvor i datum objave. Koje su mogućnosti primjene u Hrvatskoj s obzirom na vrlo mali broj stalnih elektroničkih izvora informacija koje nude svoje sadržaje putem interneta? Koji su problemi povezivanju radova s obzirom na njihovo jedinstveno identificiranje na internetu, promjenjivost internet adresa, moguće privatnosti nekih podataka koji se prenose internetom i mogućnost šire primjene ovog koncepta i njegove stanardizacije? OpenURL može odgovoriti samo na neka od tih pitanja, ali pomaže rješavanje problema povezivanja radova u elektroničkoj okolini općenito.  
   

 Kad se na dosadašnjim seminarima govorilo o metapodacima, pažnja se obraćala deskriptivnim metapodacima relevantnim za organiziranje informacija o objektima o kojima brinu arhivi, knjižnice I muzeji, a, u vezi s time, i metapodacima za otkrivanje izvora na mreži. Također se raspravljalo o mogućoj interoperabilnosti metapodataka u okviru internetske tehnologije. Ovo će izlaganje, kao nastavak prethodnih, prikazati metapodatke za upravljanje postupcima zaštite digitalne građe.  
 U tehnološkom okruženju koje se brzo mijenja treba riješiti problem tehnološke zastare dugoročna zaštita velike količine digitalnih dokumenata. Zbog toga je potrebno sakupiti ključne informacije o današnjoj obradi podataka kako bi se osigurao pristup tim dokumentima u budućnosti. Te tehnološke informacije predmet su ovoga izlaganja; deskriptivne, administrativne i legalne informacije izvan su njegova obuhvata.  
 U izlaganju će se prikazati OAIS (Open Archival Information System) model i njegova primjena u projektu NEDLIB (Networked European Deposit Library) Europske komisije koji je definirao koncept Depozitarnog sustava za elektroničke publikacije (Deposit System for Electronic Publications – DSEP). Model DSEP definira 8 elemenata metapodataka i 38 podelemenata prema klasifikaciji informacijskih objekata OAIS-a. Model predlaže i slojevitu informacijsku analizu digitalnog dokumenta kako bi se popisale sve informacije koje su dio obrade podataka niza bitova. Uočena je potreba da se ti elementi metapodataka stvaraju automatski kako bi se omogućilo upravljanje velikom količinom dokumenata.  

Višnja Zgaga 
Muzejsko dokumentacijski centar, Zagreb 

Nikola Albaneže 
Kabinet grafike  
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 

Goran Zlodi 
Odsjek za informacijske znanosti 
Filozofski fakultet u Zagrebu 
 

Uz uobičajenu obradu građe u muzejskom informacijskom sustavu M++ u izlaganju će biti prikazane specifičnosti računalne obrade donacije "Hrvatske slikarice rođene u devetnaestom stoljeću" dr. Josipa Kovačića. One proizlaze iz specifičnosti same zbirke, a u izlaganju će se tako, kao primjer specifičnosti uočljive putem analize motiva što su ih slikarice uzimale za svoj predložak, prikazati njihova računalna obrada. U samom informacijskom sustavu, struktura motiva razrađena je uz pomoć tezaurusa, na način da se širi pojam razrađuje na uže pojmove poput sljedećih primjera: "krajolik" - "riječni krajolik" ili "portret" - "ženski portret". Tako razrađena kategorija motiva (njihovim hijerarhijskim povezivanjem) omogućuje pregledan i lak uvid u sadržajno-tematske značajke opusa pojedinih autorica te omogućuje da se pretraživanje proširi (obuhvaćanjem svih užih pojmova u određenoj hijerarhiji ili suzi (uporabom određenog užeg pojma). U tezaurusu su izrađene i uputnice za istoznačne oblike (za navedene primjere: "krajolik, riječni" i "portret, ženski") koje pri obradi i pretraživanju služe kao svojevrsne dodatne pristupne točke. 

Budući da su slikarice zastupljene u zbirci bile prisiljene - zbog društvenih konvencija i statusa koji su zauzimale u njemu - djelovati na umjetničkoj margini (koja je s vremenom bivala ipak sve manjom), osobita je pozornost u prezentaciji zbirke posvećena kulturološkom i socijalnom okviru njihova stvaralaštva. Mogućnosti umjetničkog školovanja i prezentacije (izložbe), ali i rodbinske te društvene veze izraz su tog okvira koji je uvjetovao i njihove karijere. U izlaganju će biti prikazane mogućnosti bilježenja, obrade i daljnjeg korištenja takvih kontekstualnih informacija u računalnom okruženju. 

Uz uobičajene mogućnosti ponovnog korištenja već obrađenog i digitaliziranog sadržaja (ispis inventarnih zapisa, kataloških jedinica, vizualnih podataka...), prikazat će se i mogućnosti korištenja takvih sadržaja na webu, i to na dva načina: generiranjem statičnih html/xml stranica (obogaćenih odgovarajućim DC zapisom) te dinamičkim generiranjem iz baza podataka u obliku pretraživog online kataloga. 
 

Goran Zlodi 
Domagoj Maroević 
Ana Skrletović 
Odsjek za informacijske znanosti 
Filozofski fakultet u Zagrebu 
  

U izlaganju će biti predstavljene osnovne značajke digitalizacije i obrade vizualne građe te rezultati i iskustva stečeni na projektu Zaštita i komuniciranje kulturne baštine u Hrvatskoj. Sve veća uporaba vizualne građe (multimedijski sadržaji na Internetu i CD-ROM izdanjima) te njena važnost kao izvora cijelog niza različitih vrsta informacija nameću potrebu za sustavnom obradom vizualne građe, kako bi se omogućilo njeno pronalaženje.  

Sustavi za digitalizaciju i obradu vizualne građe često moraju zadovoljiti različite svrhe. U navedenom projektu, sustav je zamišljen kao pomoćni alat pri istraživačkom radu i pripremi nastave, dok bi u muzejima mogao služiti kao potpora u provođenju funkcija zaštite, istraživanja i komuniciranja. Bez obzira radi li se o digitalizaciji postojećih fototeka ili obradi građe koja je već u digitalnom obliku, potrebno je odrediti svrhu, ciljeve te moguće korisnike sustava i sukladno tome provoditi obradu. 

Uz osnovne značajke slikovnih baza podataka te same digitalizacije (skeniranja), u izlaganju će biti opširnije izložena problematika obrade građe. Obrada vizualne građe može se podijeliti na formalnu i sadržajnu obradu. Formalna obrada obuhvaća podatke o vrsti građe, mjerama, snimanju (autor, mjesto, vrijeme), autorskom pravu te identifikacijskim oznakama. Sadržajna obrada, pri kojoj se identificiraju i indeksiraju razni slojevi sadržaja i značenja prisutni u građi, zbog svoje će se kompleksnosti podrobnije obraditi u izlaganju, te potkrijepiti odgovarajućim primjerima iz prakse.   

Sažeci radionica

 
Za sada pogledajte navedene teme u Programu. 
 

Vrh stranice

 
 

Sažeci panela

 
Za sada pogledajte navedene teme u Programu. 
 

Vrh stranice

 
 

Početna stranica AKM